10.02.2008.

Sjedila sam na klupici u prefektskoj kupaonici. Do mene je bila Amber. Ona mi je i rekla lozinku. Ispričala sam joj o Snapeu. Bila je tužna.
«Znaš! Možda i ne bi bila duh, ali previše vas volim, i makar me pomalo boli kad vas vidim bolje mi je ovako...» zastala je. Začula sam smijeh.
«Kuda ti se žuri Davide?»
«Brzo ćemo ovaj put, ok?»
Unutra su banuli Aicha i David. Amberin bivši.
«Ups!» rekao je i odmaknuo se od Aiche.
«A što vi tu radite? Nemate drugog posla?» upitala je bezobrazno ona.
Amber: David? Što..radiš? (u očima su joj se vidjele suze)
David: Ja...Amber..čuj oprosti, ali..ti..
Ja: Što? Ona je mrtva, a? Pa si si već našao novu? Nije prošlo ni tjedan dana. (Sad mi je prekipjelo. Dignula sam se.)
Aicha: Joj, poštedi nas svojeg poštenja! I društva!
Amber su potekle suze.
David: Ništa osobno Am, ali.. (slegnuo je ramenima)
Došla sam do njega i udarila ga nogom u najslabiju mušku točku. Zaskvičao je kao svinja i savio se.
«Ništa osobno, ali.. (nasmiješila sam se). A ti...» okrenula sam se prema Aichi.
«Dosta mi te je.» opalila sam joj šamar. Mislila je uzvratiti, ali nije uspjela. Na vratima je stajao George.
«Petrificus totalus»
«Hvala George! Ali nije bilo potrebno.»
«Sve u redu. Naišao sam. Ideš na sastanak? 10 do 5 je. Bok, Amber!» kimnuo joj je.
«Samo odi. Vidimo se uskoro. Ispričat ćeš mi što je bilo na sastanku.»
«O.K.»

***

Sjeli smo kraj prozora. Do Freda i Anne.
«Dobar vam dan. Dakle... Ovo nam je prvi sastank. Sastajat ćemo se subotom i nedjeljom u 17.00.»
Svi su šutjeli.
«U slučaju utakmice ilinekog važnog događaja nećemo se naći. Sada ćete biti podjeljeni u grupe. Na vas će paziti svi prefekti i profesori, i nećete svi u isto vrijeme vježbati.»
Začuo se podrugljiv smijeh nekolicine Slytherina.
Ja sam završila u grupi s Ponči, Fredom, Peterom, nekom djevojkom mračnog izgleda i dečkom crne kose i očiju. Bio je vrlo zgodan.
Ponči mi se prva obratila:
«Ej, Katie! Opet se vidimo. Kak si?»
«Haj! A evo.. Ide. Ti?»
«O.K.»
Peter je već razgovarao s onim dečkom, pa sam se približila nepoznatoj djevojci i bolje je promotrila. Imala je crnu kosu i oči..zapravo sve što je imala na sebi bilo je crno, čak i usne. Činila se hladnom i nepristupačnom, ali znala sam da je vjerojatno takva samo izvana.
«Bok! Ja sam Katie Lestrange!»
«Romana Black Kako to da se nismo prije upoznale?»
«Ne znam. Čudno. Tko su ti roditelji?»
«Regulus Black i Anette Wilson.»
«Oh! Nisam znala da je Regulus živ..» (izletjelo mi je)
«Eto!» otrovno me pogledala i okrenula mi leđa.
Zaustila sam da nešto kažem, ali do mene je došao Peter, te kraj njega gracioznim kretanjem i crnokosi dečko.
«Katie ovo je Edward Vogez. Edward ovo je Katie Lestrange.»
«Drago mi je!»

ERA-ENAE VOLARE

Get this widget | Track details | eSnips Social DNA

Pogledao me u oči. Napustila sam dvoranu. Bila sam u dvorani od leda. Kraj mene je bio Edward. Čula sam glazbu. Bila je snažna i silovita. Edward me primio i zaplesali smo. Nismo bili jedini. Bilo je i drugih ljudi. Tako svijetle puti da su me zaboljele oči na pogled prema njima. Bili su poput bogova. I Edward je bio poput njih. Savršeni. Ja kao da nisam pripadala među njih, ali ipak sam bila tamo. Približavali smo se sredini podija. Tamo su bili kralj i kraljica. Imali su ledene estravagantne krune na glavama. Stali smo i poklonili se. Kimnuli su i nastavili smo ples. Plesali smo i plesali. Glazba me prožimala trncima. Bila je tako uzvišena i nedostižna običnim ljudima. Savršena. Bližio se kraj. Vrhunac, a onda najednom samo tihi zvuk i kraj..
Opet sam bila u dvorani.
«I meni je drago!» rekla sam. Činilo se kao da nije prošla ni sekunda od plesa, ali ja sam znala da je ono bilo stvarno. Srce mi je ubrzano kucalo. U Edwardovim očima sjala je vatra. Bile su krvavocrvene, ali samo na tren, a onda su opet bile crne.
«Počnimo s vježbom!» viknuo je Dumbledore. (...)

***

Kada smo se vratili u društvenu i dalje kao da sam sanjala. Melodija je još uvijek svirala u meni. Ritam srca nije se usporio. Popela sma se u spavaonu bez ijedne riječi i legla u krevet. Pogledala sam kroz prozor. Zvijezde su sjale. Mjesečina je obasjavala visoke vrhove jelki u šumi. Pogledala sam iznad njih. U daljinu. Podignula sam se iz kreveta u polusjedeći položaj. Tamo negdje daleko bio je dvorac. Leden. Sjajan.

A onda je nestao.

***

ERA-SO SAD (GREGORIAN)
(nisam mogla naći, pa ako vas zanima inspiracija potražite vi)

Sanjala sam rat. Nepoznate ljude. Smrt. Vrištanje. Ja sam stajala u središtu. Željela sam to zaustaviti, ali mogla sam samo stajati.

***

ERA-THE MASS


Stajala sam pred sudom. Bila sam u lancima. I noge i ruke vezane njima. Jedna je strana vikala za oslobođenje, a druga za zatvor.
Čule su se optužbe, teške riječi. Zločini koje ne bi nikada učinila.
Bilo je i prijateljskih riječi. Ohrabrujućih.
Obje strane izgledale su kao da će uskoro nasrnuti jedna na drugu.
Željela sam im reći neka prekinu, ali usta kao da me nisu željela poslušati.
U središtu suda stajao je visoki čovjek crne kose i brade. Dignuo se.
«Dosta!» viknuo je.
«Nije kriva. Oslobodite ju!»
«Kriva je. Spalite ju. Objesite. .»
Ni jedna strana nije prestajala.

***

ERA-MOTHER (REMIX)


(nisam mogla naći samo pjesmu, pa sam stavila video, ali ne obazirite se na njega već na glazbu)
Našla sam se na livadi. Kraj mene je bila Bella. Pogladila me po kosi.
«Sve će biti u redu.»
Zagrlila sam ju i potekle su mi suze.
«Uz mene si sigurna. Zaspi dijete moje. Spavaj san bez snova. Odmori se.»
Čvrsto me držala u naručju. Čuvala me i štitila. Da. Bila sam sigurna. Ali tuga nije nestala.



Eto! Nadam se da vam se ovaj post svidio. Meni je muzika u njemu odlična. Ona je bila moja inspiracija. Bez nje ne bi bilo ničega. Molim vas da svaku pjesmu odslušate do kraja prije nego krenete na drugi odlomak i novu pjesmu. Da osjetite ono što ja osjećam svaki put kada slušam te pjesme i te odlomke. Pogotovo onaj s plesom. Na nekom djelu usporite i zatvorite oči. Uživite se i shvatiti ćete. Ljepotu svega. I tugu. Možda vam neće biti jasno, ali s vremenom razumjet ćete.

I samo da vam kažem postovi će dolaziti malo rijeđe s obzirom na to da je opet počela škola i obveze.

Velika pusa od Katie!

P.S. Odsad mi ostavljajte samo 1 komentar ne njih 10. Naravno kada se nečega sjetite tek poslije onda dodajte komove bez brige. Još jednom pusa!