Opet
Probudila sam se. Opet sam sanjala onaj san. Bila sam zatočena u kući. Kući bez prozora, bez svjetla. Njegove oči sjajile su se u tami i gledale me kao što zvijer gleda svoj plijen. Govorio je, no nisam čula njegove riječi. Dignuo se, došao bliže. Nisam mogla disati. Najednom se došavši do mene rasplinuo i ugledala sam crveno-zlatne baldahine oko svog kreveta. Anna i druge cure su još spavale. Pogledala sam na sat i vidjela da je tek šest sati. Nisam više mogla spavati. Taj san me toliko mučio. Kad bi bar znala što znači. Razgovarala sam s Annom o njemu već stotinu puta, no, nismo otkrile njegovo značenje. Odlučila sam da ju neću buditi. Tiho sam se krenula obući. Pogledala sam na raspored i vidjela da danas imam Aritmanciju, OOMS, Napitke i Skrb.
Krenula sam prošetati do jezera. Kiša je padala cijelu noć i nad šumom je bila magla. Nije bilo nikakvih zvukova. Sve je bilo tiho, mirno i spokojno. Sjela sam kraj jezera. Nije moguće da onaj san znači ono što mislim. Bojala sam se to reći Anni. Mislila bi da sam paranoična. Istina je, da mislim da sanjam Onoga-Čije-Se-Ime-Ne-Smije-Izgovoriti. Ne znam zašto. Njegove oči su tako hladne i...
Čula sam korake. Okrenula sam se. Bila je to Anna.
"Zašto ne spavaš?" pitala je
"Ne mogu"
"Opet si ga sanjala?" upitala me i sjela kraj mene.
"Da. Kako znaš?"
"Mrmljala si i okretala se. Želiš pričati o tome?"
"Ne. Željela bih biti malo sama."
"Razumijem. Vidimo se na doručku." digla se i krenula prema školi, no nakon nekoliko metara se zaustavi.
"I da, skoro sam ti zaboravila reći, George te pozdravio, srela sam ga putem" rekla je zagonetno se smiješeći i otišla.
Znam da se brinula za mene i kao da je slutila da joj nešto prešućujem. Ali nije mogla znati, nisam joj mogla reći. Ne još.
Oblaci su nestajali i sunce se pojavljivalo iza brda. Izgleda da će danas biti dobar dan. Krenula sam na doručak razmišljajući kako ipak nije sve tako crno.
***
Dan je bio super. Na Napitcima smo učili kako spraviti Amortentiu. Na skrbi smo učili testrale. Stvarno su cool. Znam da nije lijepo da ih vidiš jer to znači da si vidio nečiju smrt, ali svejedno. Nismo dobili zadaću iz Aritmancije i OOMS, ali iz Napitaka i Skrbi jesmo. Skrb sam već riješila, imali smo napisati 70 cm o testralima. Tipična zadaća za Skrb, uvijek imamo za opisivat, ali meni je to uvijek fora jer saznam toliko novog o nekim životinjama.
Društvena se opet ispraznila tek nakon ponoći. Anna i ja smo ostale zadnje.
"Obećaj mi da ćeš me probudit, ako opet budeš sanjala onaj san." počela je Anna.
"Bez brige, ali znaš da ga ne sanjam svaku večer" pokušavala sam se izvuć.
"Nisi mi obećala"
"Kako nisam?!"
"Rekla si mi 'Bez brige', to nije obećanje. Znam ja tebe, pokušavaš se izvući."
"O.K. O.K." govorila sam "Evo obećajem ti da ću te probudi."
"Hvala. Idemo?" rekla je veselo i digla se iz naslonjača.
"Da." kimnula sam smiješeći se i krenule smo zajedno u spavaonu.
No, ona nije znala da sam držala figu iza leđa kad sam joj dala obećanje. Jednostavno je nisam željela opterećivati. Znam, samu sam sebe lagala.
O, katkad je bila toliko naivna, ali duboko u sebi znala sam da mi vjeruje i bolilo me to što joj lažem.
Legla sam, gledajući kroz prozor u zvjezdanu noć. Zvijezde su blistale, a mjesec obasjavao nebo. Oči su mi se zatvarale i ja sam utonula u san.
